Browse Tag

satovi

Kolekcionarski muški satovi traženi na tržištu

Mogu sa ponosom reći da su muški satovi moja strast, a moja kolekcija od 400 satova je moje nasljeđe. Svoju kolekciju procjenjujem na ukupnu vrijednost od 30 000 do 40 000 Eura, a vrijednost koju imaju pojedini satovi u mojoj kolekciji dosta varira. Jer neki Omega muški satovi iz moje kolekcije su kultni primjerci, dok neke Darwil satove držim iz čisto sentimentalne vrijednosti.

Neki muški satovi nemaju cijene. Kad ovo kažem, prvo pomislim na kvalitetan, vrhunski sat. I upravo zbog toga ih imam najviše u kolekciji satova. Odlučio sam si napraviti kolekciju satova Darwil, ali to je sasvim zbog moje sentimentalnosti koju gajim kad su satovi te marke u pitanju. Trudim se imati što više raznolikosti unutar Darwilove kolekcije. Moji muški satovi imaju različite brojčanike, boje, kazaljke, remenje i tako dalje. Mišljenja sam da su ovo nosili i kupovali ljudi više klase nekada. I muškarci i žene. U početku su ti ženski i muški satovi bili namijenjeni za rukovodstvo, a potom i za radnika koji je bio u kontaktu s direktorom, pod direktorom. Naravno, vidjeli ste sat na ljudima i divili mu se “o, kako je lijep sat”, i mislim da je to pokrenulo tu potražnju.

Kolekcionarski muški satovi traženi na tržištu

Volio bih da se takvi satovi kultnog izgleda opet pojave na tržištu. Budući da su sada vremena drugačija nego prije 30 ili 40 godina, mislim da bi si srednja klasa sada mogla priuštiti takav sat. Vrhunska kvaliteta, predivan dizajn, neuništiv.

Očekujem da bi bili različitih cijena, takvih da će si moći priuštiti svatko, a naravno i viši slojevi, gdje će predstavljati svojevrsni prestiž i zadržati čežnju (neki bi voljeli da si to jednog dana mogu priuštiti). Mislim da bi takvi muški satovi trebali koštati od 100 Eura pa naviše.

Želio bih povezati prošlost i tehniku ​​kad bi se takvi neki muški satovi retro stila vratili na tržište. Kolekcionari bi svakako bili zainteresirani, ja prvi među njima. Nadam se da će biti uspješan, bit ću prvi kupac ako se to dogodi. Šarm svega je upravo spoj starog i novog.

Pravi ženski ili muški sat treba prepoznati

Kao urar vidio sam često da ženski i muški sat nisu ono što je vlasnik očekivao od njih. Tko se razumije u sat, on će prvo tražiti kakve mehanizme imam, nikakve baterije niti akumulatore, i to su najskuplji satovi. 

Imate naprimjer satove Boss, Armani, Porshe, a ne može Armani da pravi gaće i odjeću i da pravi satove, Omega samo pravi satove, Seiko samo pravi satove. Ljudi sada nisu upućeni da pravi ženski i muški sat moraju biti lijepi iznutra, a ne samo izvana. 

Ako ja ljudima otvorim neki ženski ili muški sat i on kaže Police, Dizel, koji isto prave gaće i čarape – ja svima otvorim sat i onda me pitaju šta su oni platili 500-600 Eur, ja im kažem da su platili mehanizam. 

Ljudi su neobaviješteni dok ne dođu – 98% je Kina, malo je Švicarska, ali to je sve jako skupo. Ja želim ljudima da objasnim šta je pravi ženski ili muški sat, a šta je brend, a ljudi danas traže samo brend, a ne sat. 

Sat je uvijek bio skup, i prije mene je bio, biti će i poslije mene, uvijek je bilo tako. Mlađi ljudi su danas spremniji više potrošiti, dok starije ljude to ne zanima. Mlade ljude „pali“ to kad vide da je nešto džombasto, veliko. Moda je uvijek bila privilegija bogatih ljudi. Ali i dan-danas ljudi pitaju da li ima negdje da se kupi neki stari ženski ili muški sat, stara vrijednost. 

Ovo je ljubav, pa tek onda posao. Ja bez ovog posla ne bih mogao da živim. Nije u pitanju novac, nego ja to jednostavno s ljubavlju radim i radim uz garancije, obavezno. Sad ću vam nešto reći, Certina košta 1000 Eura, a Breitling košta 10 000 Eura, a to su potpuno isti satovi i isti mehanizmi – sa drugačijim izglednom i imenom, ali sve ostalo je isto. Zato treba pravi ženski ili muški sat prepoznati danas i znati što plaćate.

Stari satovi u novom ruhu

Često me kao urara pitaju za mišljenje ima li smisla da se neki stari satovi opet vrate na tržište. Danas bi retro Darwil satovi bili interesantni nekim tipovima osoba koje nose Tissot. Jer Tissot ima klasične i sportske modele.

Ne znam koliko godina bi mogla da ima ta zainteresirana osoba u današnje vreme. Morao bih prvo da vidim dizajn sata. Ako bi bili u pitanju satovi tadašnjeg dizajna, sigurno bi to bili stariji kupci, da kažemo mog godišta koji su ljudi klasičnog shvaćanja i stariji. Mlađi kupci bi morali da imaju moderniji dizajn sata.

S obzirom da je sat malog dijametra, 34 ili 36 mm, ljudi to ne nose jer im na ruci djeluje premalo, kao ženski sat. U industriji satova je najviše promijenjeno upravo dijametar satova. Sad su satovi uglavnom većeg dijametra i to ima veze isključivo sa modom. Minimalni muški sat je sad 40 mm, a ide do 45 mm. A ovi stariji retro su otprilike 34-36 mm. Mjere jesu u milimetrima, ali je velika vizualna razlika između 40 i 45 mm. Onaj tko ima jaču ruku, uzima veći sat, tko ima manji obim zgloba uzima manji sat. Sjećam se tad ranije da je bilo ljudi sa ogromnim rukama koji su nosili tada te manje satove. Tad je to bilo normalno, a sad bi takvi sitniji satovi na krupnim rukama izgledali smiješno. Svaki proizvođač koji želi ponovo da otvori sebi tržište, mora da prati te trendove.

Danas satovi moraju biti lijepog dizajna, pouzdani i moderni. Nije lako boriti se sa današnjim tržištem i trendovima jer ima doslovce malo more satova na tržištu.

Nekada je bilo lakše jer je tada bilo daleko manje brandova. Naravno, jedni su potisli druge, stariji koji su izumrli su otišli u zaborav. Neki novi satovi se rađaju, a i neki stari satovi kreću ponovo, uzimaju imena i narodski rečeno, uskrsnu opet na tržištu.