satovi za muške

Mogu sa ponosom reći da su muški satovi moja strast, a moja kolekcija od 400 satova je moje nasljeđe. Svoju kolekciju procjenjujem na ukupnu vrijednost od 30 000 do 40 000 Eura, a vrijednost koju imaju pojedini satovi u mojoj kolekciji dosta varira. Jer neki Omega muški satovi iz moje kolekcije su kultni primjerci, dok neke Darwil satove držim iz čisto sentimentalne vrijednosti.

Neki muški satovi nemaju cijene. Kad ovo kažem, prvo pomislim na kvalitetan, vrhunski sat. I upravo zbog toga ih imam najviše u kolekciji satova. Odlučio sam si napraviti kolekciju satova Darwil, ali to je sasvim zbog moje sentimentalnosti koju gajim kad su satovi te marke u pitanju. Trudim se imati što više raznolikosti unutar Darwilove kolekcije. Moji muški satovi imaju različite brojčanike, boje, kazaljke, remenje i tako dalje. Mišljenja sam da su ovo nosili i kupovali ljudi više klase nekada. I muškarci i žene. U početku su ti ženski i muški satovi bili namijenjeni za rukovodstvo, a potom i za radnika koji je bio u kontaktu s direktorom, pod direktorom. Naravno, vidjeli ste sat na ljudima i divili mu se “o, kako je lijep sat”, i mislim da je to pokrenulo tu potražnju.

Kolekcionarski muški satovi traženi na tržištu

Volio bih da se takvi satovi kultnog izgleda opet pojave na tržištu. Budući da su sada vremena drugačija nego prije 30 ili 40 godina, mislim da bi si srednja klasa sada mogla priuštiti takav sat. Vrhunska kvaliteta, predivan dizajn, neuništiv.

Očekujem da bi bili različitih cijena, takvih da će si moći priuštiti svatko, a naravno i viši slojevi, gdje će predstavljati svojevrsni prestiž i zadržati čežnju (neki bi voljeli da si to jednog dana mogu priuštiti). Mislim da bi takvi muški satovi trebali koštati od 100 Eura pa naviše.

Želio bih povezati prošlost i tehniku kad bi se takvi neki muški satovi retro stila vratili na tržište. Kolekcionari bi svakako bili zainteresirani, ja prvi među njima. Nadam se da će biti uspješan, bit ću prvi kupac ako se to dogodi. Šarm svega je upravo spoj starog i novog.

Kao urar vidio sam često da ženski i muški sat nisu ono što je vlasnik očekivao od njih. Tko se razumije u sat, on će prvo tražiti kakve mehanizme imam, nikakve baterije niti akumulatore, i to su najskuplji satovi.

Imate naprimjer satove Boss, Armani, Porshe, a ne može Armani da pravi gaće i odjeću i da pravi satove, Omega samo pravi satove, Seiko samo pravi satove. Ljudi sada nisu upućeni da pravi ženski i muški sat moraju biti lijepi iznutra, a ne samo izvana.

Ako ja ljudima otvorim neki ženski ili muški sat i on kaže Police, Dizel, koji isto prave gaće i čarape – ja svima otvorim sat i onda me pitaju šta su oni platili 500-600 Eur, ja im kažem da su platili mehanizam.

Ljudi su neobaviješteni dok ne dođu – 98% je Kina, malo je Švicarska, ali to je sve jako skupo. Ja želim ljudima da objasnim šta je pravi ženski ili muški sat, a šta je brend, a ljudi danas traže samo brend, a ne sat.

Sat je uvijek bio skup, i prije mene je bio, biti će i poslije mene, uvijek je bilo tako. Mlađi ljudi su danas spremniji više potrošiti, dok starije ljude to ne zanima. Mlade ljude „pali“ to kad vide da je nešto džombasto, veliko. Moda je uvijek bila privilegija bogatih ljudi. Ali i dan-danas ljudi pitaju da li ima negdje da se kupi neki stari ženski ili muški sat, stara vrijednost.

Ovo je ljubav, pa tek onda posao. Ja bez ovog posla ne bih mogao da živim. Nije u pitanju novac, nego ja to jednostavno s ljubavlju radim i radim uz garancije, obavezno. Sad ću vam nešto reći, Certina košta 1000 Eura, a Breitling košta 10 000 Eura, a to su potpuno isti satovi i isti mehanizmi – sa drugačijim izglednom i imenom, ali sve ostalo je isto. Zato treba pravi ženski ili muški sat prepoznati danas i znati što plaćate.